Trezorski zapisi i državne obveznice: vodič za početnike

U ožujku 2023. hrvatska je država prvi put nakon dugo vremena ponudila građanima da joj izravno posude novac. Odaziv je iznenadio i Ministarstvo financija: redovi ispred poslovnica Fine postali su vijest dana. Od tada je, prema podacima objavljenima u rujnu 2026., građanima ponuđeno 23 izdanja državnih vrijednosnih papira, od čega 20 serija trezorskih zapisa. Mnogi su ih upisali više puta, a mnogi još nisu sigurni o čemu se točno radi.

Važno je odmah reći: ovaj tekst ne opisuje neko trenutačno otvoreno izdanje. U trenutku pisanja nije bio otvoren upis za građane. Cilj je objasniti kako ti papiri funkcioniraju, kako biste sljedeću ponudu mogli procijeniti sami.

Što zapravo kupujete

I trezorski zapis i obveznica su dug. Kada ih kupite, vi ste vjerovnik, a država dužnik koja se obvezuje vratiti novac na točno određeni datum – dan dospijeća.

Trezorski zapis kratkoročni je dug, obično na tri, šest ili dvanaest mjeseci. Nema kamatnih kupona. Kupujete ga po cijeni nižoj od nominalne, a na dan dospijeća dobivate punu nominalnu vrijednost. Razlika je vaša zarada.

Obveznica je dugoročniji dug, na dvije, tri ili više godina. Najčešće isplaćuje kamatu jednom godišnje, a na kraju vraća glavnicu. Uz trezorske zapise država je posljednjih godina građanima ponudila i nekoliko izdanja obveznica.

Kako se računa prinos: primjer iz rujna

Najlakše je pokazati na posljednjem izdanju, iako više nije otvoreno. U rujnu 2026. država je nudila tromjesečne trezorske zapise s godišnjim prinosom od 2,75 posto. Nominalna vrijednost jednog zapisa bila je 1.000 eura, a najmanje se moglo kupiti jedan. Za njega se plaćalo 993,19 eura. Na dan dospijeća, 17. prosinca 2026., ulagatelj dobiva 1.000 eura. Zarada je 6,81 euro na tri mjeseca.

Kako 6,81 euro povezati s 2,75 posto? Riječ je o godišnje iskazanoj stopi prinosa za usporedbu različitih rokova, a ne o postotku koji ulagatelj dobiva tijekom tri mjeseca. Jedan tromjesečni zapis u ovom primjeru donosi ukupno 6,81 euro zarade. Taj „godišnji“ prinos služi za usporedbu s oročenom štednjom, ali u džep stiže samo zarada za razdoblje koje ste stvarno držali papir. Tko je kupio pet zapisa, platio je 4.965,95 eura i dobit će 5.000 eura.

Prema dokumentu ponude Ministarstva financija, zarada od trezorskih zapisa ne smatra se dohotkom od kapitala, što znači da se na nju ne plaća porez na dohodak. To ih razlikuje od kamata na štednju u banci.

Kako teče upis

Upis se obično odvija u dva kruga. U prvom, rezerviranom za građane, ponudu mogu dati punoljetni hrvatski državljani i strani državljani s prebivalištem u Hrvatskoj, svaki samo jednu za pojedino izdanje. U drugom krugu sudjeluju institucionalni ulagatelji.

Ponuda se može dati na tri načina: u poslovnici Fine, putem web aplikacije e-riznica ili mobilne aplikacije m-riznica. Za aplikacije je potrebna vjerodajnica dovoljne razine sigurnosti, primjerice mToken ili e-osobna iskaznica. Upis traje nekoliko dana, a novac treba uplatiti do zatvaranja prvog kruga. Ako uplatite manje, dobit ćete onoliko zapisa koliko uplata pokriva; ako uplatite više, višak se vraća u roku od pet radnih dana, bez kamata.

Kupljeni zapisi vode se na vašem računu vrijednosnih papira u Središnjem klirinškom depozitarnom društvu (SKDD). Ako ga nemate, otvara se pri upisu, a stanje možete pratiti kroz besplatnu uslugu e-ULAGATELJ. Država ne naplaćuje troškove, ali može vam ih naplatiti vaša banka za uplatu ili javni bilježnik ako upisujete preko punomoćnika.

Vlasnici zapisa koji upravo dospijevaju često mogu iskoristiti reinvestiranje: umjesto isplate, novac se automatski prebacuje u novo izdanje. To se mora zatražiti unutar roka upisa.

Jednom potpisana i uplaćena ponuda je obvezujuća. Povući se može samo prije isteka roka za ponude.

Što ako novac zatreba ranije?

Ovdje je najveći nesporazum. Trezorski zapisi i obveznice ne mogu se „razročiti“ kao štednja u banci. Država ih isplaćuje tek na dan dospijeća. Ako vam novac treba prije, morate ih prodati drugom ulagatelju na Zagrebačkoj burzi, preko investicijskog društva ili banke koja nudi tu uslugu.

Ministarstvo u dokumentu ponude upozorava na tri stvari. Prvo, nema jamstva da će u tom trenutku postojati kupac. Drugo, cijena može biti niža od one koju ste platili, osobito ako su u međuvremenu porasle kamatne stope. Treće, troškovi brokera često su fiksni ili imaju minimum, pa kod malih iznosa mogu pojesti cijelu zaradu ili više od nje. Za obveznice s duljim rokom ovaj je rizik izraženiji jer se njihova cijena jače mijenja s promjenom kamata.

Praktično pravilo stoga glasi: u državne papire ulažite novac za koji ste sigurni da vam neće trebati do dospijeća.

Koliko su sigurni?

Rizik da država ne vrati dug smatra se niskim, ali nije nula, i ti papiri nisu obuhvaćeni sustavom osiguranja depozita kao štednja u banci. Za većinu građana stvarni rizici su drugi: potreba za novcem prije roka i inflacija. Ako cijene rastu brže od prinosa, kupovna moć novca i dalje pada, samo sporije.

Ukratko

Trezorski zapisi i obveznice dobra su opcija za novac koji vam ne treba do točno poznatog datuma, a na zaradu se ne plaća porez. Prije upisa provjerite dvije stvari: odgovara li datum dospijeća vašim planovima i je li ponuđeni prinos bolji od oročene štednje u istom razdoblju. Nova izdanja i uvjeti objavljuju se na stranicama Ministarstva financija – oslanjajte se na njih, a ne na oglase ili poruke koje nude „državne obveznice“ s nevjerojatnim prinosima.

Službeni izvori za daljnju provjeru

• Ministarstvo financija — konačni uvjeti rujanskog izdanja trezorskih zapisa
• Ministarstvo financija — kalendar izdavanja trezorskih zapisa 2026.

Izvori provjereni 13. listopada 2026. Navedene poveznice ne zamjenjuju individualan stručni savjet.