Kad na platnoj listi vidite doprinose za mirovinsko osiguranje, lako je steći dojam da su „prvi”, „drugi” i „treći” stup samo administrativni nazivi za istu stvar. Nisu. Prvi stup funkcionira na načelu generacijske solidarnosti, drugi je obvezna individualna kapitalizirana štednja za osiguranike koji su u oba obvezna stupa, a treći stup je dobrovoljna mirovinska štednja.
Za svakodnevnu odluku zaposlenika najvažnije je razumjeti tri stvari: koliko se uplaćuje, tko upravlja novcem i koje odluke možete sami donositi.
Drugi stup: obvezna štednja na osobnom računu
Za osiguranika koji je uključen u prvi i drugi stup ukupna stopa doprinosa za mirovinsko osiguranje iznosi 20 posto osnovice: 15 posto ide u prvi stup, a 5 posto u drugi. Sredstva drugog stupa evidentiraju se na osobnom računu osiguranika i ulažu kroz obvezni mirovinski fond.
Primjerice, ako je bruto plaća 1.800 eura i cijeli mjesec podliježe uobičajenom obračunu doprinosa, 5 posto iznosi 90 eura. U godinu dana to bi, uz dvanaest takvih plaća, bilo 1.080 eura uplata u drugi stup prije prinosa i naknada fonda. To nije dodatnih 90 eura koje zaposlenik sam uplaćuje iz neto plaće; riječ je o dijelu obveznih mirovinskih doprinosa.
Obvezni mirovinski fondovi podijeljeni su u kategorije A, B i C. Razlikuju se po dopuštenoj strukturi ulaganja i razini rizika. U pojednostavljenom smislu kategorija A može preuzimati više investicijskog rizika i namijenjena je duljem horizontu, B je sredina, a C konzervativnija. Veći rizik ne znači zajamčeno veći prinos, kao što ni konzervativniji fond ne znači da vrijednost nikada ne može varirati.
Pravila promjene kategorije ovise i o tome koliko je vremena ostalo do referentne dobi za mirovinu. REGOS u aktualnoj brošuri za 2026. navodi, među ostalim, da je iz B u A moguće prijeći ako je do mirovine ostalo najmanje pet godina, a iz C u A ako je ostalo najmanje deset godina. Promjena kategorije u pravilu je moguća jednom u kalendarskoj godini, uz detaljna pravila koja treba provjeriti prije zahtjeva.
Preko REGOS-ovih e-usluga osiguranik može provjeriti podatke o članstvu, obveznom mirovinskom fondu i kategoriji te, kada su ispunjeni uvjeti, provesti promjenu. Usluga „Moja mirovina” omogućuje i informativni uvid u projekcije budućih mirovinskih primanja.
Što se događa s drugim stupom kada odlazite u mirovinu?
Za osobe koje su osigurane u oba obvezna stupa odlazak u mirovinu nije samo automatsko „podizanje računa” drugog stupa. Prema REGOS-ovim aktualnim informacijama, pri umirovljenju se, ovisno o ispunjenju zakonskih uvjeta, bira između mirovine samo iz prvog stupa i kombinirane mirovine iz prvog i drugog stupa. Kod izbora mirovine samo iz prvog stupa sredstva iz drugog stupa prenose se u državni proračun, a mirovina se računa prema pravilima za osiguranike samo prvog stupa. Kod kombinirane opcije dio mirovine isplaćuje se iz prvog stupa, a dio preko mirovinskog osiguravajućeg društva iz drugog.
Koja je opcija povoljnija nije isto za sve. Ovisi o mirovinskom stažu, plaćama, stanju na računu drugog stupa i pravilima koja vrijede u trenutku umirovljenja. Zato je prije konačnog izbora važan službeni izračun, a ne savjet poznanika kojemu su životni podaci sasvim drukčiji.
Treći stup: dobrovoljna štednja, ne nastavak drugog stupa
Treći mirovinski stup je dobrovoljan. Sami odlučujete hoćete li uplaćivati, koliko i kojom dinamikom. Prestanak uplata sam po sebi ne znači prestanak članstva u dobrovoljnom mirovinskom fondu. Sredstva se ulažu i vrijednost udjela može rasti ili padati ovisno o rezultatima fonda.
Prema aktualnim informacijama Hanfe i Ministarstva financija, država na dobrovoljnu mirovinsku štednju daje poticajna sredstva u visini 15 posto godišnje uplaćenog iznosa, na uplatu do 663,61 euro godišnje. Najviši godišnji državni poticaj tako iznosi 99,54 eura.
Ako netko želi iskoristiti puni iznos poticaja, ilustrativna mjesečna uplata bila bi oko 55,30 eura, odnosno približno 663,60 eura godišnje. Na taj bi iznos, uz ispunjene uvjete, državni poticaj bio gotovo maksimalnih 99,54 eura. To ne znači da je treći stup automatski najbolji oblik štednje za svaku osobu. Novac je namijenjen mirovini, postoje pravila kada i kako se može koristiti, a fondovi imaju naknade i investicijski rizik.
Poslodavac također može uplaćivati dobrovoljnu mirovinsku štednju za radnika. Hanfa navodi porezno priznati limit do 796,34 eura godišnje po zaposleniku za takve uplate. Ako vam poslodavac nudi tu pogodnost, provjerite konkretne uvjete i način obračuna.
Naknade i prinos: gledajte dugoročno, ali ne zatvarajte oči
Mirovinski fond nije klasična štednja s unaprijed zajamčenom kamatom. Vrijednost ulaganja ovisi o tržištu i investicijskoj politici. Pri usporedbi fondova treba gledati dugoročne rezultate, razinu rizika, naknade i način ulaganja, a ne samo prinos u jednoj dobroj godini.
Hanfa nadzire mirovinske fondove i objavljuje informacije za potrošače. REGOS vodi osobne račune u obveznom sustavu i ključne administrativne postupke. Za odluku o fondu korisno je prvo provjeriti vlastite podatke i službene dokumente, a tek zatim promotivne materijale društava koja fondovima upravljaju.
Što sada možete napraviti?
Prijavite se u REGOS-ove e-usluge i provjerite u kojem ste obveznom mirovinskom fondu i kategoriji, kolike su uplate i odgovara li kategorija vašem životnom horizontu. Ako razmišljate o trećem stupu, usporedite više fondova, naknade i pravila isplate te provjerite nudi li vaš poslodavac sufinanciranje. Državni poticaj je koristan, ali nije dovoljan razlog da zanemarite ostale uvjete.