Polica osiguranja doma jedan je od onih dokumenata koje potpišemo, platimo i zaboravimo. Mnogi je uopće nisu sami odabrali – dobili su je uz stambeni kredit ili ju je ugovorio upravitelj zgrade. Problem nastaje onoga dana kada pukne cijev, kada se potrese tlo ili kada voda uđe u podrum. Tada se često ispostavi da polica pokriva manje nego što smo mislili, ili pokriva nešto drugo.
Zato ovaj tekst ne služi da vas uvjeri u kupnju bilo kojeg osiguranja, nego da znate što pročitati. Jedno je važno odmah reći: osiguravajuća društva nemaju jednake uvjete. Ono što je kod jednog uključeno u osnovnu policu, kod drugog je dodatak koji se posebno plaća.
Dva dijela doma: građevina i stvari
Većina polica razlikuje dva predmeta osiguranja. Prvi je građevinski dio – zidovi, krov, instalacije, ugrađeni elementi. Drugi su stvari kućanstva – namještaj, uređaji, odjeća, osobne stvari. Polica može obuhvaćati jedno, drugo ili oboje. Polica koju banka traži uz stambeni kredit u pravilu štiti samo nekretninu, jer je ona jamstvo za kredit.
Kod stanova u zgradi postoji još jedna zamka. Vaša polica u pravilu ne pokriva zajedničke dijelove zgrade – krov, stubište, fasadu, podrum. Njih osiguravaju suvlasnici zajedno, preko upravitelja zgrade. Vrijedi pitati upravitelja što je i uz koje rizike osigurano.
Osnovni rizici: što je obično uključeno
U većini polica osnovni paket čine požar i udar groma, eksplozija, oluja i tuča. Često su tu i udar vozila u građevinu, pad letjelice te štete od demonstracija. To su rizici zbog kojih se ova osiguranja povijesno i zovu „osiguranje od požara i nekih drugih rizika“.
Dopunski rizici: ono što se mora posebno ugovoriti
Ovdje nastaje najviše nesporazuma.
Izlijevanje vode iz cijevi jedna je od najčešćih šteta u stanovima, a kod mnogih osiguratelja ugovara se kao dopunski rizik. Ako nije u polici, šteta od pukle cijevi u zidu nije pokrivena.
Poplava, bujica i visoka voda također su u pravilu dopunski rizik. Neki osiguratelji primjenjuju i razdoblje čekanja: u jednom proizvodu koji smo pregledali pokriće za poplavu počinje tek 30 dana nakon sklapanja ugovora. Polica ugovorena dok rijeka već raste neće pomoći.
Potres se gotovo uvijek ugovara kao zaseban dodatak, uz višu premiju. Na tržištu postoje police kod kojih pokriće počinje tek nakon razdoblja čekanja i police koje ne pokrivaju slabije potrese. Nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa pokazalo se koliko je malo kućanstava imalo ovo pokriće.
Česta isključenja
Svaka polica ima popis onoga što ne pokriva. Česta isključenja su štete na građevinama koje su loše održavane ili dotrajale, posredne štete poput izgubljene najamnine ili troškova smještaja dok se stan popravlja te postupno nastale štete, primjerice vlaga koja se godinama širi zidom. Isključenja su obično navedena u posebnim člancima uvjeta osiguranja – upravo ih vrijedi pročitati.
Osigurana svota i podosiguranje
Osigurana svota je najveći iznos koji osiguratelj može isplatiti. Ako je stan osiguran na 50.000 eura, a njegova obnova stoji 120.000, razliku plaćate sami.
No postoji i manje poznat problem: podosiguranje. Ako je osigurana svota znatno niža od stvarne vrijednosti, prema općim pravilima obveznog prava osiguratelj može razmjerno smanjiti i naknadu za djelomičnu štetu. Drugim riječima, ako je stan osiguran na polovicu vrijednosti, kod štete od 10.000 eura možete dobiti samo 5.000. Neke police imaju i posebna pravila o isplati po novoj ili po stvarnoj vrijednosti, uzimajući u obzir istrošenost.
Zato je pri ugovaranju važno pitati na kojoj se vrijednosti temelji svota i ažurira li se kada cijene gradnje porastu.
Franšiza: dio štete koji snosite sami
Franšiza je iznos ili postotak štete koji ostaje na vama. Kod nekih rizika, poput oluje ili potresa, česta je i nerijetko izražena kao postotak osigurane svote, što kod velike štete može biti znatan iznos. Polica s višom franšizom u pravilu ima nižu premiju. To može biti razuman izbor, ali samo ako imate pričuvu kojom biste taj dio pokrili.
Kad se šteta dogodi
Uvjeti obično traže prijavu štete u kratkom roku – u jednom pregledanom proizvodu to su tri dana od saznanja. Hrvatski ured za osiguranje pritom ističe da propuštanje tog roka samo po sebi ne znači gubitak prava, ali bez potrebe ga ne vrijedi testirati. Štetu fotografirajte prije čišćenja, sačuvajte oštećene stvari dok ih procjenitelj ne pregleda i poduzmite razumne mjere da se šteta ne poveća. Kod požara i eksplozije uvjeti traže i prijavu policiji, a isto se u pravilu očekuje i kod provale.
Rokovi isplate ovise o trenutku kada je moguće utvrditi obvezu osiguratelja i iznos štete. Zakon o obveznim odnosima i ugovorena polica propisuju prava i obveze osiguratelja, uključujući isplatu nespornog dijela kada je to primjenjivo. Zatražite pisanu potvrdu prijave štete i objašnjenje postupka procjene i roka isplate.
Ukratko
Pronađite svoju policu i dokument s informacijama o proizvodu (IPID), koji je osiguratelj dužan dati prije sklapanja ugovora. Provjerite pet stvari: je li osigurana građevina, stvari ili oboje; jesu li uključeni izlijevanje vode, poplava i potres; kolika je osigurana svota u odnosu na stvarnu vrijednost; kolika je franšiza; i što je izričito isključeno. Ako nešto od toga nije onako kako ste mislili, bolje je to otkriti danas nego nakon prve štete.